záručničin

prid. G záručničina; ž. záručničina, s. záručničino koji pripada zaručnici

záručničkī

prid. G záručničkōg(a); ž. záručničkā, s. záručničkō koji se odnosi na zaručnike [~ prsten; ~ tečaj]

záručnīk

im. m. G záručnīka, V záručnīče; mn. N záručnīci, G záručnīkā osoba koja je zaručena

zàruke

im. pl. t. ž. G zȁrūkā dogovor o sklapanju braka, obećanje koje mladić i djevojka daju jedno drugomu i to najčešće potvrđuju davanjem prstenja

zarumènjeti se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. zarumènīm se, 3. l. mn. zarumènē se, imp. zarumèni se, aor. zarumènjeh se, prid. r. m. zarumènio se, ž. zarumènjela se, s. zarumènjelo se, mn. zarumènjeli se postati rumenim [~ u licu; Grožđe se zarumenjelo.]

zàsada

im. ž. G zàsadē; mn. N zàsade, G zȁsādā osnovno načelo [stoljetna ~]

zasáditi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàsādīm, 3. l. mn. zàsādē, imp. zasádi, aor. zasádih, prid. r. zasádio, prid. t. zàsāđen staviti u zemlju sadnicu da bi se primila i narasla [~ cvijeće u vrtu; ~ voćku]; sin. posaditi

zàseban

prid. G zàsebna; odr. zàsebnī, G zàsebnōg(a); ž. zàsebna, s. zàsebno koji je odvojen od drugih, koji je sam za sebe, koji nije dio cjeline [~ stan; zasebna soba]; sin. poseban

zàsebno

pril. odvojeno od drugih, odvojeno od cjeline [~ živjeti]

záselak

im. m. G záseoka; mn. N záseoci, G záseōkā izdvojeni dio sela, ogranak sela koje tvori zasebnu cjelinu

zàsićen

prid. G zàsićena; odr. zàsićenī, G zàsićenōg(a); ž. zàsićena, s. zàsićeno; komp. zasićènijī 1. pozitiv kem. koji više ne može primiti tvari koje se u njemu otapaju [zasićena otopina]; ant. nezasićen 2. pren. koji je pretjerano izložen čemu ili zaokupljen čime [~ problemima; ~ čitanjem]

zàsićenōst

im. ž. G zàsićenosti, I zàsićenošću/zàsićenosti 1. kem. svojstvo onoga što više ne može primiti tvari koje se u njemu otapaju; ant. nezasićenost 2. pren. osobina onoga koji je pretjerano izložen čemu ili zaokupljen čime

zasićénje

im. s. G zasićénja stanje do kojega dolazi kad se tko ili što zasiti čega

zȁsigūrno

pril. prilično sigurno, s velikom sigurnošću [To je ~ točno.]; sin. jamačno, zacijelo

zàsijati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàsijēm, 3. l. mn. zàsijū, imp. zàsīj, aor. zàsijah, prid. r. zàsijao, prid. t. zàsijān obaviti sjetvu [~ njivu pšenicom; ~ salatu]

zàsipati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàsipām/zàsipljēm, 3. l. mn. zàsipajū/zàsipljū, imp. zàsipāj/zàsiplji, aor. zàsipah, imperf. zàsipāh, prid. r. zàsipao, prid. t. zàsipān 1. sipajući zatrpavati koga ili što [~ rupu pijeskom] 2. pren. upućivati komu što u velikoj mjeri [~ pohvalama; ~ bujicom riječi]; sin. obasipati; vidski paranjak: zasuti

zásitan

prid. G zásitna; odr. zásitnī, G zásitnōg(a); ž. zásitna, s. zásitno; komp. zasìtnijī koji brzo čini sitim [zasitna hrana]

zàsititi se

gl. svrš. povr. prez. 1. l. jd. zàsitīm se, 3. l. mn. zàsitē se, imp. zàsiti se, aor. zàsitih se, prid. r. zàsitio se, prid. t. zàsićen 1. zadovoljiti glad [Zasitio sam se.]; sin. najesti se 2. pren. nemati više želje za čim [~ učenja; ~ igre]

zàsjati

gl. svrš. neprijel. prez. 3. l. jd. zàsjā, 3. l. mn. zàsjajū, aor. 3. l. jd. zȁsja, prid. r. zàsjao 1. 3. l. početi sjati [Sunce je zasjalo.; Svjetlo je zasjalo.] 2. pren. ozariti se radošću [~ od zadovoljstva]

zàsjeći

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zasijéčem, 3. l. mn. zasijékū, imp. zasijéci, aor. zàsjekoh, prid. r. zàsjekao, prid. t. zasjèčen obilježiti što sjekirom ili kojim drugim oštrim predmetom [~ deblo; ~ nožem]

zàsjeda

im. ž. G zàsjedē; mn. N zàsjede, G zȁsjēdā 1. skriveno mjesto s kojega se neočekivano, iznenadno napada 2. pren. napadači koji čekaju na istoimenome mjestu

zasjédānje

im. s. G zasjédānja; mn. N zasjédānja, G zasjédānjā 1. održavanje uzastopnih sjednica 2. dugotrajna sjednica [~ Sabora]

zasjédati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zàsjēdām, 3. l. mn. zasjédajū, imp. zàsjēdāj, aor. zasjédah, imperf. zàsjēdāh, prid. r. zasjédao održavati uzastopne sjednice [Sabor zasjeda već peti dan.]

zàsjeniti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàsjenīm, 3. l. mn. zàsjenē, imp. zàsjeni, aor. zàsjenih, prid. r. zàsjenio, prid. t. zàsjenjen 1. baciti sjenu na koga ili što [Orah je zasjenio vrt.] 2. pren. umanjiti čija postignuća ili vrijednost, doći u prvi plan [Zasjenila ju je svojom ljepotom.]; vidski paranjak: zasjenjivati

zasjenjívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zasjènjujēm, 3. l. mn. zasjènjujū, imp. zasjènjūj, aor. zasjenjívah, imperf. zasjènjīvāh, prid. r. zasjenjívao, prid. t. zasjènjīvān 1. bacati sjenu na koga ili što [Orah zasjenjuje vrt.] 2. pren. umanjivati čija postignuća ili vrijednost, dolaziti u prvi plan [Zasjenjivala je sve druge svojom ljepotom.]; vidski paranjak: zasjeniti

zàsjesti

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zàsjednēm, 3. l. mn. zàsjednū, imp. zàsjedni, aor. zàsjedoh/zàsjeh, prid. r. zàsjeo 1. predugo sjediti i ne dizati se [Gosti su zasjeli i nikako da odu.] 2. pren. biti predugo na kakvu važnom položaju i ne željeti ga napustiti [~ na vlasti]

zaskákati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàskāčēm, 3. l. mn. zàskāčū, imp. zaskáči, aor. zaskákah, imperf. zàskākāh, prid. r. zaskákao, prid. t. zàskākān 1. napadati koga nakon čekanja u zasjedi [~ neprijatelje]; sin. dočekivati 2. pren. hvatati koga nespremna [~ pitanjem]; vidski paranjak: zaskočiti

zaskòčiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàskočīm, 3. l. mn. zàskočē, imp. zaskòči, aor. zaskòčih, prid. r. zaskòčio, prid. t. zàskočen 1. napasti koga nakon čekanja u zasjedi [~ neprijatelja]; sin. dočekati 2. pren. uhvatiti koga nespremna [~ pitanjem]; vidski paranjak: zaskakati

zasláditi

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàslādīm, 3. l. mn. zàslādē, imp. zasládi, aor. zasládih, prid. r. zasládio, prid. t. zàslāđen 1. učiniti što slatkim [~ kavu]; vidski parnjak: zaslađivati 2. pren. učiniti što ugodnim, prirediti komu kakav užitak [~ djeci život] • zasláditi se povr. pojesti što slatko [~ se čokoladom]

zaslađívānje

im. s. G zaslađívānja činjenje čega slatkim

zaslađívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zaslàđujēm, imp. zaslàđujū, 3. l. mn. zaslàđūj, aor. zaslađívah, imperf. zaslàđīvāh, prid. r. zaslađívao, prid. t. zaslàđīvān v. sladiti

zaslijépiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàslijēpīm, 3. l. mn. zàslijēpē, imp. zaslijépi, aor. zaslijépih, prid. r. zaslijépio, prid. t. zàslijēpljen 1. jakim svjetlom prouzročiti da tko ne vidi [Sunce je zaslijepilo kupače.] 2. pren. obmanuti koga kakvom idejom, spriječiti koga da samostalno odlučuje [~ koga politikom]; vidski paranjak: zasljepljivati

záslon

im. m. G záslona; mn. N zásloni, G záslōnā 1. predmet kojim se što zaklanja od svjetlosti, topline i sl. [~ na svjetiljci] 2. tehn. ravna elektronička ploha na kojoj se prikazuju slike ili tekst [~ monitora; računalni ~; televizijski ~]; sin. (ekran) 3. tehn. uređaj kojim se određuje količina ulaza svjetlosti [~ na fotografskome aparatu]

zàsluga

im. ž. G zàslugē, DL zàsluzi; mn. N zàsluge, G zȁslūgā zapaženo djelo, čiji koristan rad koji je pomogao ostvarenju kakvih ciljeva [ratne zasluge; radne zasluge]

zàslūžan

prid. G zàslūžna; odr. zàslūžnī, G zàslūžnōg(a); ž. zàslūžna, s. zàslūžno; komp. zaslùžnijī koji ima zasluga [~ građanin]

zaslúžiti

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàslūžīm, 3. l. mn. zàslūžē, imp. zaslúži, aor. zaslúžih, prid. r. zaslúžio, prid. t. zàslūžen 1. steći službom ili radom [~ plaću] 2. svojim radom ili ponašanjem postati dostojnim čega [~ nagradu; ~ peticu]; sin. zavrijediti; vidski paranjak: zasluživati

zaslužívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zaslùžujēm, 3. l. mn. zaslùžujū, imp. zaslùžūj, aor. zaslužívah, imperf. zaslùžīvāh, prid. r. zaslužívao, prid. t. zaslùžīvān 1. stjecati službom ili radom [~ plaću] 2. svojim radom ili ponašanjem postajati dostojnim čega [~ nagradu; ~ peticu]; sin. zavređivati; vidski paranjak: zaslužiti

zasljepljívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zasljèpljujēm, 3. l. mn. zasljèpljujū, imp. zasljèpljūj, aor. zasljepljívah, imperf. zasljèpljīvāh, prid. r. zasljépljívao, prid. t. zasljèpljīvān 1. jakim svjetlom prouzročivati da tko ne vidi [Sunce zasljepljuje kupače.] 2. pren. obmanjivati koga kakvom idejom, sprečavati koga da samostalno odlučuje [~ koga politikom]; vidski paranjak: zaslijepiti

zasnijéžiti

gl. svrš. neprijel. prez. 3. l. jd. zàsnijēžī, 3. l. mn. zàsnijēžē, aor. 3. l. jd. zȁsnijēži, prid. r. zasnijéžio početi sniježiti [Noćas je zasniježilo.]

zasnívati

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàsnīvām, 3. l. mn. zasnívajū, imp. zàsnīvāj, aor. zasnívah, imperf. zàsnīvāh, prid. r. zasnívao, prid. t. zàsnīvān 1. počinjati što novo, stvarati što novo [~ novu školu; ~ obitelj]; sin. osnivati, pokretati, ustanovljavati, ustanovljivati, utemeljivati 2. oslanjati se na što ili imati temelj za što u čemu [~ tvrdnje na dokazima]; sin. temeljiti, utemeljivati • zasnívati se povr. imati uporište u čemu, moći se izvesti ili zaključiti iz čega [Tvrdnja se zasniva na čvrstim dokazima.]; sin. počivati pren., temeljiti se v. pod temeljiti; vidski paranjak: zasnovati

zasnòvati

gl. svrš. prijel. prez. 1. l. jd. zàsnujēm, 3. l. mn. zàsnujū, imp. zàsnūj, aor. zasnòvah, prid. r. zasnòvao, prid. t. zȁsnovān 1. početi što novo, stvoriti što novo [~ novu školu]; sin. osnovati, pokrenuti, ustanoviti 2. osloniti se na što ili uspostaviti temelj za što u čemu [~ tvrdnje na dokazima];  ~ obitelj početi živjeti obiteljskim životom; sin. osnovati obitelj v. pod osnovati; sin. utemeljiti; vidski paranjak: zasnivati

zàspati

gl. svrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zàspīm, 3. l. mn. zàspē, imp. zàspi, aor. zàspah, prid. r. m. zȁspao, ž. zȁspāla, s. zȁspālo, mn. zȁspāli početi spavati, utonuti u san; sin. usnuti; ant. probuditi se v. pod probuditi

zàstajānje

im. s. G zàstajānja kratko zaustavljanje kakva rada ili kretanja

zàstajati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zàstajēm, 3. l. mn. zàstajū, imp. zàstāj, aor. zàstajah, imperf. zàstajāh, prid. r. zàstajao kratko zaustavljati kakav rad ili kretanje [~ u govoru; ~ u hodu; ~ u poslu]; vidski parnjak: zastati

zastajkívati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 1. l. jd. zastàjkujēm, 3. l. mn. zastàjkujū, imp. zastàjkūj, aor. zastajkívah, imperf. zastàjkīvāh, prid. r. zastajkívao često zastajati, zaustavljati se i ponovno kretati [~ u šetnji]

zastarijévati

gl. nesvrš. neprijel. prez. 3. l. jd. zastàrijēvā, 3. l. mn. zastarijévajū, aor. 3. l. jd. zastarijéva, imperf. 3. l. jd. zastàrijēvāše, prid. r. zastarijévao 1. izlaziti iz uporabe, ne biti u skladu s potrebama suvremenoga vremena [Neki običaji zastarijevaju.] 2. gosp., prav. prestajati biti čijom obvezom [Dug zastarijeva.]; vidski paranjak: zastarjeti

zàstario

prid. G zàstarjela; odr. zàstarjelī, G zàstarjelōg(a); ž. zàstarjela, s. zàstarjelo 1. koji je svjetonazora koji ne pripada njegovu vremenu [~ čovjek] 2. koji ne pripada svojemu vremenu [zastarjela tehnika]; sin. (arhaičan); sin. staromodan; ant. suvremen

zàstarjelica

im. ž. G zàstarjelicē; mn. N zàstarjelice, G zàstarjelīcā jez. riječ na prijelazu iz aktivnoga u pasivni leksik

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga